Jeste li znali… da ptice stvaraju složeno glasanje koje možemo nazvati jezikom? Ptice koriste različite tonove i melodije za upozoravanje na dolazak grabežljivaca, pronalazak izvora hrane, pozive članovima jata, obranu teritorija, ljubavni pjev, uobičajeno čavrljanje ili čak prepirke i svađe! Mlade ptice uče glasanje svoje vrste. Zemljopisno udaljene populacije iste vrste ptica mogu s vremenom stvoriti dovoljno izmjena u glasanju da bismo ga mogli nazvati novom podgrupom ili dijalektom. Boraveći u prirodi i osluškujući glasanje ptica možemo naučiti raspoznavati njegove različitosti. Vrijedi pokušati, zar ne?

*

Jeste li znali… da se neke biljke i leptiri vole više? Na primjer, leptiri danje paunče (Nymphalis io) i mala riđa (Aglais urticae), česti na travnjacima Poilovlja, položit će svoja jaja na koprivu koja će kasnije biti odlična hrana njihovim ličinkama. Leptir lastin rep (Papilio machaon) više voli aromatičnije bilje iz porodica štitarki poput divlje mrkve, kima, kopra ili komorača, a naš najveći leptir veliko noćno paunče (Saturnia pyri), s rasponom krila do 15 cm, polaže jaja na listopadno drveće.

*

Jeste li znali… da je u prirodi sve međusobno povezano? Jedan od najpoznatijih primjera ove povezanosti je vitamin C. Najveću količinu vitamina C u biljkama pronalazimo u mladim proljetnim listovima. Upravo tada kada je i nama najpotrebniji, budući da je vitamin C važan za imunološki sustav, otpornost i zdravlje nakon zime za naš iscrpljeni organizam. A što ovaj vitamin radi u biljci? On olakšava i ubrzava vrlo intenzivne proljetne procese fotosinteze tijekom kojih uz pomoć energije Sunca iz ugljik-dioksida i vode nastaju glukoza i kisik. Iz glukoze nastaju složeniji ugljikovodici koji hrane samu biljku i stvaraju biljnu hranu za druge oblike života, a kisik koji nastaje omogućava disanje gotovo svim živim bićima na planetu Zemlji.

*

Jeste li znali… da životinje, kao i ljudi, igranjem uče vještine potrebne za život? Životinje igrom usavršavaju vještine preživljavanja, uče o normama ponašanja, kreativno eksperimentiraju i oslobađaju se stresa. Mlade lisice igrom usavršavaju lovačke skokove, a odrasle jedinke učvršćuju međusobnu povezanost. Ribe su uočene kako u vodi preskaču prepreke, iako za takvim akrobacijama nema stvarne potrebe. Čak su i mravi i ose viđeni u lažnim međusobnim borbama kako bi uvježbali svoje vještine. U prirodi svi učimo, bez obzira jesmo li mladi ili stari. Uvijek postoji nešto novo što nas može inspirirati i obogatiti. Što ćete vi novo danas naučiti?

*

Jeste li znali… da su ribe brbljavije, nego obično mislimo? Iako zvukove proizvode različiti mehanizmi, prisjetimo se - ribe nemaju pluća, istraživači ih sve karakteriziraju kao vokalizaciju, jer isti živčani sustav koji upravlja glasanjem kod drugih kralježnjaka upravlja stvaranjem zvuka/glasanja i kod riba. Mnoge vrste riba klikću, gunđaju, reže ili bruje. Ti zvukovi su specifični za pojedinu vrstu i povezani su s udvaranjem, mriještenjem, roditeljskom brigom, hranjenjem, agresivnim ili teritorijalnim ponašanjem te mogu biti učinkoviti pokazatelji bogatstva ribljih vrsta i raznolikosti u biološkim procesima. Većina zvukova koje proizvode ribe su niske frekvencije (<3 kHz, uglavnom <1 kHz), dok je ljudsko uho najosjetljivije za frekvencije između 1 i 4 kHz.

*

Jeste li znali… da se i biljke pokreću i putuju? Iako toga možda nismo svjesni, biljke oko nas svakog se dana pokreću... same od sebe. Biljke, naravno, imaju korijenje koje ih čvrsto veže uz tlo iz kojega rastu, no one se mogu istezati, okretati i savijati kako bi se prilagodile okolini. Mladi izdanci biljaka poput kupine imaju sposobnost lakog ukorjenjivanja pri čemu se mogu prilično udaljiti i naposljetku prekinuti vezu s biljkom od koje potječu. Biljke penjačice poput bršljana uzdižu se visoko prema nebu i suncu kako bi ondje hranile ptice svojim plodovima. Pored toga, sjemenke biljaka nošene vjetrom, poput maslačka, ili zalijepljene za noge i perje ptica prelaze i na stotine kilometara prije nego daleko od roditeljskog doma padnu na tlo i izrastu u novu mladicu. To će možda od njih tražiti prilagodbe i razvoj novih svojstava zbog drugačijih uvjeta novog okoliša. No, putovanja tome i služe – da se pretvore u avanture u kojima ćemo steći nova iskustva, nove prijatelje, rasti i razvijati se.

*

Jeste li znali… da su biljke velike zavodnice koje će strpljivo i dugotrajno razvijati neku karakteristiku koja će privući oprašivače? Privlačne karakteristike biljaka mogu biti boje i vizualni efekti, oponašanje ženke oprašivača, vibracije, odnosno zvukovi koje oprašivači vole, zatim klopke, mirisi, stvaranje nektara i drugo. Primjerice, na Poilovlju raste kozlac (Arum sp.) čiji je cvat u obliku klopke s dlačicama koje sprječavaju izlazak kukca, dok ne opraši ženske cvjetove. Također, mnogi cvjetovi „čuju“ zujanje pčela (0,2 do 0,5 kHz) i pritom stvaraju za oko 20% slađi nektar kako bi im ugodili, dok leptiri rado posjećuju biljke s crvenim ili žutim cvjetovima. I naravno, sada već pogađate kada, danju ili noću, cvjetaju biljke koje oprašuju šišmiši? A što ćete danas vi napraviti kako biste ugodili svojim najbližima i simpatijama?

*

Jeste li znali… da priroda uvijek podržava suradnju i timski rad? Znanstvenici se vraćaju ideji da suradnja u prirodi prevladava nad suparništvom i da je važan čimbenik u evoluciji vrsta. Mnoge životinjske vrste su izvrsni učitelji timskog rada. Guske ili ždralovi koriste V formaciju za migraciju na velike udaljenosti. Ptice se na vrhu formacije izmjenjuju što omogućava da čitavo jato bude fleksibilnije i leti neovisno o umoru i poznavanju puta samo jedne ptice.

I organizacija rada je također vrlo važna, a za nju su izvrstan primjer pčele. U košnici svaka pčela ima jednako važan posao koji doprinosi ukupnom uspjehu zajednice – neovisno je li zadužena za čistoću košnice ili je matica.

I komunikacija je važna. Od glasanja do govora tijelom, životinje koriste komunikaciju kako bi usmjeravale, vodile i štitile jedne druge. Čopor vukova nas podučava da je voditelj zajednice najiskusnija, a ne nužno fizički najsnažnija jedinka. Grupni rad i zajedničko rješavanje problema ključ su uspjeha. Dakle, suradnja unutar jedne ili različitih vrsta jača odnose unutar ekosustava i povećava njegovu efikasnost.

*

Jeste li znali… kako mrav namiriše ostatke vašeg sendviča u prirodi? Mravi imaju četiri do pet puta bolji njuh od većine drugih kukaca. Smatramo da su, budući da imaju gotovo isti broj receptora, sposobni namirisati većinu tvari koje možemo i mi ljudi. Ticala na mravljoj glavi, koja predstavljaju mravlji nos, prekrivena su bezbrojnim dlačicama koje povećavaju njihovu površinu, a imaju sposobnost raspoznavanja različitih mirisnih molekula. Zato ih primjerice ljuto odbija, ali naš sendvič neodoljivo privlači. I ne zaboravite, mravi vole komadiće vašeg kruha i salame, ali plastični omot ne – njega odložite na za to predviđeno mjesto!

*

Jeste li znali… da i biljke zovu u pomoć? Znanstvenici su zabilježili kako biljke stvaraju ultrazvučne signale kao odgovor na nedostatak vode ili oštećenje stabljike. Ovi zvukovi se razlikuju ovisno o vrsti stresa kojeg biljka doživljava. Čak i u naizgled tihom polju, postoje zvukovi koje ne čujemo, a ti zvukovi nose informacije. Životinje poput šišmiša i mnogi kukci mogu primati informacije u ultrazvučnom području, no ne možemo sa sigurnošću reći čuju li ove signale. Prirodu si možemo predočiti kao veliku akustičnu interakciju, čak i kada je za naše ljudsko uho bešumna!